Praznik se obeležava 25. aprila po novom (Gregorijanskom), odnosno 12. aprila po starom (Julijanskom) kalendaru. Sveti Vasilije živeo je u VIII veku i bio je episkop grada Parija (Parijon) na obali Helesponta, u Maloj Aziji. Još od mladosti odlikovao se čistim životom, revnošću za veru i čvrstom privrženošću pravoslavnom predanju, pa je od naroda i klira izabran za episkopa. Njegova služba pala je u vreme žestokoga ikonoboračkog gonjenja pod carevima Lavom Isavrijancem i Konstantinom Kopronimom. Na lažnom ikonoboračkom saboru koji je održan u Hijereji 754. godine, mnogi su episkopi popustili pod pritiskom vlasti i potpisali odluku protiv poštovanja svetih ikona. Sveti Vasilije to odlučno odbija: nije hteo ni da potpiše, ni na bilo koji način učestvuje u odbacivanju ikona, znajući da se u njima poštuje lik Gospoda, Bogomajke i svetih, a ne drvo i boja. Zbog svoje vernosti Pravoslavlju trpeo je gonjenja, progonstva, oskudicu i mnoge nevolje. Iako je bio lišen mirnog episkopovanja, ostao je pastir svom stadu — rečju, pismom i ličnim primerom bodrio je vernike da ne klonu u veri i ne prime ikonoboračku jeres. Sve svoje dane do kraja proveo je u ispovedništvu Istine. Mirno se upokojio u Gospodu, ne primivši ni pečat lažnog sabora ni kompromis sa jereticima. Zato ga Crkva i naziva „ispovednik“: nije prolivio krv kao mučenik, ali je sâm njegov život postao svedočanstvo za veru. Sećanje na Svetog Vasilija Parijskog pouka je svim vremenima da se vera ne meri samo rečima, nego spremnošću da se za Istinu Gospodnju istrpi i nepravda, i progonstvo, i potcenjivanje — samo da se ne izda Hristos i Njegova Crkva.