Sveti Zaharija i Sveta Jelisaveta slave se 18. septembra (5. septembra po starom kalendaru). Oni su roditelji Svetog Jovana Krstitelja, Preteče Gospodnjeg. Zaharija je bio sveštenik iz reda Avijina i služio je u Jerusalimskom hramu. Jelisaveta je bila potomak Arona Prvosveštenika i srodnica Presvete Bogorodice. Oboje su bili pravedni pred Bogom, živeći po svim zapovestima i pravilima Gospodnjim besprekorno. Ali nisu imali dece, jer Jelisaveta beše nerotkinja, a oboje behu u poodmaklim godinama. Jednog dana, dok je Zaharija služio u hramu i kadio tamjan u svetinji, javi mu se Arhangel Gavrilo s desne strane kadionog oltara. Zaharija se uplaši, ali anđeo mu reče: „Ne boj se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja. Jelisaveta, žena tvoja, rodiće ti sina, i nadenućeš mu ime Jovan." Zaharija zasumnja, jer su oboje bili stari, i reče: „Po čemu ću ja to poznati?" Anđeo mu odgovori: „Ja sam Gavrilo, koji stojim pred Bogom. Evo, bićeš nem i nećeš moći govoriti do dana kada se ovo zbude, zato što nisi verovao mojim rečima." Zaharija izađe iz hrama nem i ostade tako sve do dana obrezanja. Kada ga upitaše kako će se dete zvati, napisa na tablici: „Jovan mu je ime." U tom trenutku mu se razveza jezik i on progovori, slaveći Boga. Sveta Jelisaveta je ona koju je Presveta Bogorodica posetila nakon Blagoveštenja. Kada je Marija ušla u kuću i pozdravila Jelisavetu, dete u utrobi Jelisavetinoj (budući Jovan Krstitelj) zaigra od radosti. Jelisaveta, ispunjena Duhom Svetim, uzviknu: „Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje!" Prema predanju, za vreme Irodovog pokolja vitlejemskih mladenaca, Jelisaveta je pobegla s malim Jovanom u pustinju. Zaharija je ubijen u hramu jer nije hteo da oda gde su mu žena i dete. Jelisaveta je umrla u pustinji, a mali Jovan je odrastao tamo, hranjen od Boga.