Sveti prorok Mojsej slavi se 17. septembra (4. septembra po starom kalendaru). On je najveći starozavetni prorok, vođa naroda Izrailjevog i zakonodavac, koji je primio Deset zapovesti od samoga Boga na Sinaju. Mojsej se rodio u Egiptu, u plemenu Levijevom, u vreme kada je faraon naredio da se ubiju sva novorođena muška deca Jevreja. Njegova majka, da bi ga spasila, položila ga je u korpu i pustila niz Nil. Faraonova kći je našla dete, usvojila ga i vaspitala na egipatskom dvoru, ali je Mojsej od svoje prave majke, koja mu je bila dojilja, naučio veru u istinitoga Boga. Kada je odrastao i video kako Egipćanin bije Jevrejina, ubio je nasilnika i pobegao u Madijamsku pustinju. Tamo je proveo četrdeset godina kao pastir, živeći skromno i pripremajući se za veliku misiju koju mu je Bog namenio. Na gori Horivu, Bog mu se javio u neopalivoj kupini — grmu koji je goreo ali ne sagorevao — i reče mu: „Ja sam Bog oca tvoga, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. Viđeh nevolju naroda Mojega u Egiptu. Hajde da te pošaljem k faraonu da izvedeš narod Moj." Mojsej, uz Božiju pomoć, naveo je deset strašnih zala na Egipat. Faraon je konačno pustio narod, ali ih potom gonio do Crvenog mora, koje se čudesno razdvojilo da narod prođe, a potom zatvorilo nad egipatskom vojskom. Na gori Sinajskoj, Mojsej je primio Deset zapovesti — osnovu moralnog zakona. Četrdeset dana i noći proveo je na gori, licem ka Bogu, po čemu je nazvan Bogovidac. Vodio je narod četrdeset godina kroz pustinju, strpljivo podnoseći njihovo roptanje i neverstvo. Sam nije ušao u Obećanu Zemlju, ali ju je video s gore Navave pre svoje smrti, u 120. godini života. Mojsej ostaje primer poslušnosti Bogu, strpljenja i vernosti, čak i kada je put težak i pun iskušenja.