Praznik se obeležava 24. novembra po novom (Gregorijanskom) kalendaru. Sveti kralj Stefan Uroš III Nemanjić, poznatiji kao Stefan Dečanski, bio je jedan od najtragičnijih i najpobožnijih srpskih vladara. Bio je sin kralja Milutina i otac cara Dušana. Zbog političkih spletki u mladosti, otac ga je oslepeo i poslao u progonstvo u Carigrad, gde je proveo sedam godina uz strogi post i molitvu u manastiru Pantokrator. Čudesno je progledao milošću Svetog Nikole, koji mu se ukazao i sačuvao mu vid. Preuzeo je srpski presto i kao kralj postigao ogromne vojne i diplomatske uspehe, uključujući pobedu nad Bugarima u čuvenoj bici kod Velbužda 1330. godine. Njegovo najveće delo je manastir Visoki Dečani, biser srpske srednjovekovne arhitekture koji je podigao u znak zahvalnosti Bogu. U svojoj starosti, ponovo je pretrpeo nepravdu, ovog puta od sopstvenog sina Dušana, postavši žrtva državnog udara i umirući mučeničkom smrću u Zvečanu. Njegove svete, netruležne i mirotočive mošti se i danas čuvaju u Visokim Dečanima i predstavljaju izvor nepresušnih čudesnih isceljenja za vernike iz celog sveta, bez obzira na njihovu religiju. On je simbol stradanja, trpljenja i krajnje vernosti Božijoj pravdi.