Praznik se obeležava 12. februara po novom (Gregorijanskom) kalendaru. Sveštenomučenik Ipolit pripada svetom zboru sveštenomučenika — pastira Crkve koji su rečju učili narod Jevanđelju, a sopstvenim stradanjem potvrdili ono što su propovedali. Kao sveštenoslužitelj, stajao je pred oltarom Gospodnjim, a potom i sam postao žrtva vernosti Hristu. U vremenima gonjenja nije napustio svoje stado, nego je ostajao postojan i onda kada je to značilo zatvor, mučenje ili smrt. Zato je njegovo ime naročito dragoceno u pamćenju Crkve. Sećanje na sveštenomučenike uči da pastirska služba nije čast ovoga sveta, već krst, odgovornost i ljubav do kraja. Ovo sveto sećanje nije samo istorijsko podsećanje, već živi poziv da i mi ozbiljnije pristupimo molitvi, pokajanju, istini i delima milosrđa. Svetitelji su dokaz da se Jevanđelje može živeti u svakom vremenu, ako čovek svoje srce preda Bogu.