Praznik se obeležava 16. novembra po novom (Gregorijanskom) kalendaru. Praznik Đurđic posvećen je prenosu moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije (gde je postradao) u grad Lidu Palestinsku, prema njegovoj poslednjoj želji. Ovaj datum slavi se i kao dan kada je osvećen novi velelepni hram podignut u njegovu čast u Lidi tokom vladavine cara Konstantina Velikog. Sveti velikomučenik Georgije, rimski tribun iz vremena cara Dioklecijana, dao je svoj život za Hrista (23. aprila, što slavimo kao Đurđevdan). Međutim, Đurđic stoji kao podsećanje na trajnost njegove svetosti i čudesa. Za razliku od Đurđevdana koji simbolizuje mučeništvo i duhovni ulazak na nebo, Đurđic predstavlja mir, obnavljanje Crkve i okupljanje vernika u hramu. U srpskom narodu, Đurđic je jedna od najčešćih slava. Vernici koji slave Đurđic poštuju svog zaštitnika koji donosi mir i blagoslov u domove pred predstojeću zimu, moleći se za zdravlje i zaštitu.